Umirovljenica s kojom smo razgovarali - Gotilda Jadrijević29.05.'17
Uvijek vedra i vesela, za svakoga ima ljepu riječ, a zrači optimizmom. Kroz razgovor smo probali doznati u čemu je njena tajna. I kako nam je rekla tajna je u ispunjenom životu kojeg živiš na način kako najbolje znaš.
MOLIM VAS DA SE KRATKO PREDSTAVITE:
Rođena sam u Zagrebu 1940. godine gdje sam provela djetinjstvo i završila školovanje komercijalno -knjigovodstvenog smjera.
Radila sam jedno vrijeme u banci, a nakon toga u konsignacijskom predstavništvu tvrtke „Brodokomerc“ kao administrativni referent.
Nakon udaje selim se u Sinj. Nisam radila desetak godina. Posvetila sam se obitelji i odgoju djeteta. Kako sam uvijek voljela pozitivna društvena događanja cijeli sam taj period, dok nisam radila, bila angažirana, najprije kao članica rekreacijskog odbora, a kasnije i kao članica gradskog zbora. U okviru rekreacijskog odbora organizirali smo izlete, plesove i razna događanja u gradu.
Godine 1979. pohađam u Splitu privatne satove solo pjevanja i nakon audicije zapošljavam se u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, kao pjevačica u opernom zboru.
Godine 1991. pridružujem se, dobrovoljno, Satniji hrvatskih umjetnika, koja je djelovala pod zapovjedništvom Hrvatske ratne mornarice. O tom je razdoblju izdana knjiga „Satnija - hrvatski umjetnici“, u kojoj je opisan put i djelovanje Satnije.
Godine 1995. dobila sam Spomenicu domovinskog rata. 1993. godine izabrana sam za predsjednicu Sindikata djelatnika kulture, te smo organizirali humanitarne akcije i koncerte. U tom periodu u Hrvatsko – njemačkom društvu u Splitu voditeljica sam Sekcije za kulturu i umjetnost.
Pjevala sam mnogo godina u zboru Gospe od zdravlja i za svoje sam zasluge dobila i zahvalnicu. U mirovinu odlazim 1998. godine s mjesta tajnice opere HNK Split.
Vraćam se u Sinj i odmah po dolasku učlanjujem u Udrugu umirovljenika Sinj.
KOLIKO STE DUGO VEĆ U MIROVINI?
U mirovini sam već 19 godina, čini se prilično dugo.
KAKO ISPUNJAVATE SVOJE UMIROVLJENIČKE DANE? BAVITE LI SE NEKIM AKTIVNOSTIMA KAO ŠTO SU SPORT, ZBOR, UDRUGE…?
Ja sam organizacijom svoga vremenom jako zadovoljna i prvo da kažem da ne dozvoljavam starosti da mi oduzme životne radosti. Aktivna sam u Matici umirovljenika Splitsko-dalmatinske županije, gdje sam dopredsjednica, a u Udruzi umirovljenika Sinj bila sam predsjednica. Puno odlazim na predstave jer me moje drage kolege često pozovu, nisu me zaboravili. Čini se da sam ostavila dobar dojam, pa dobijem pozive za sve premjere. Od svega toga najviše volim operu, a tu bih izdvojila Splitski akvarel, Malu Floramye i Traviatu. Ima ih još, ali te tri su mi najdraže.
Oko naše kućice, koju smo kupili u Brnazama, imamo i vrt pa se bavimo poljoprivredom, odnosno proizvodnjom prehrambenih proizvoda. Oko toga se brine moj suprug, a ja malo pomažem, ali cvijeće je moje zaduženje. Imamo apsolutno ispunjene umirovljeničke dane.
JESTE LI AKTIVNI U ULOZI BAKE-SERVISA? VOLITE LI ČUVATI UNUKE I ŠTO VAM TO DRUŽENJE ZNAČI?
Svoju ulogu bake-servisa sam odradila korektno s obzirom da su moji unuci u Nizozemskoj pa je druga baka "uskakala“ više, ali i ja sam išla gore kada sam mogla. Imam troje unučadi: Matiju, Adrijanu i Kristinu. Taj period njihovog djetinjstva mi je jako brzo prošao, sada su to odrasli ljudi koji rade, a njih dvije se još i školuju. Matija je završio povijest umjetnosti - bavi se slikarstvom i kiparstvom, priznati je umjetnik, imao je i neke izložbe.
ŠTO VAM NAJVIŠE NEDOSTAJE U STARIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI? ŠTO BISTE VOLJELI RADITI, A NE RADITE? ZBOG ČEGA TO NE MOŽETE?
Nema ništa takvoga, moj život je bio potpuno ispunjen. Volila sam ljude, volila sam se družiti - zato sam i išla u Udrugu umirovljenika gdje sam bila izabrana za predsjednicu. Smatram da godine čine svoje i trebamo dati mjesto mlađima; veličina čovjeka je u tome da osjeti vrijeme kada se treba povući. Ne nedostaje mi ništa, upražnjavam život onakav kakav je preda mnom. U Vinišću imamo jednu malu vikendicu i tu idemo preko ljeta „napuniti baterije“, pošto je na osami. Muž još ide na ribe, bavi se vrtom, ispunjeni smo. Zadovoljna sam potpuno životom i ne fali mi ništa.
ŠTO MISLITE O SMJEŠTAJU U STARAČKI DOM?
Jedino u slučaju da sam dementna i kad ne bih znala za sebe, odnosno kad bih bila prepreka za život i obveza mome djetetu, u tom slučaju da. Dok god sam pri zdravoj pameti ne bih išla u starački dom.
ŠTO JE PO VAMA NAJVAŽNIJE ZA KVALITETAN ŽIVOT U ZRELIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI?
Najvažnije je zdravlje, ljubav i podrška obitelji. Sve ovo što sam ja do sada radila ne bih mogla da nisam imala podršku obitelji, a i dan danas je to tako.
IMATE LI KAKVE PREPORUKE ZA OSOBE STARIJE ŽIVOTNE DOBI?
Stvar je u obitelji u kojoj osoba živi. Preporučila bih svima da se trude - treba izlaziti i družiti se. Ja mislim da je to najvažnije jer čovjeka, kada se uvuče u kuću, zidovi preuzmu i dolazi depresija koja se jako teško liječi. Čovjek mora sam sebe motivirati za život, normalno dok može.
SMATRATE LI DA VI IMATE KVALITETAN ŽIVOT I ZBOG ČEGA?
Pa upravo zbog podrške moje obitelji i kruga prijatelja koje sam kroz život stekla.
Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić
« natrag
|