Mate Pavić dugogodišnji volonter12.06.'18
Postoje ljudi koji cijeli život volontiraju i svoju ljubav prema određnoj aktivnosti nose u sebi. Predstavljamo i takve volontere, koji su nas odušivili s koliko entuzijazma i ljubavi odrađuju te svoje aktivnosti. Mati Pavić će skoro slaviti 60 obljetnicu sviranja u Gradskoj glazbi Sinj, pa smo taj hvalevrijedan angažman vrijedan za popratiti.
MOLIM VAS DA NAM SE KRATKO PREDSTAVITE:
Zovem se Mate Pavić, živim na Čemeru. Imam suprugu i dva sina koji žive i rade u inozemstvu. S ponosom ističem da sam djed triju prekrasnih unučica. Školovao sam se za automehaničara, ali sam igrom slučaja počeo voziti u Domu zdravlja. Tu sam upoznao i svoju suprugu koja je radila kao primalja u rodilištu. Nakon toga sam prešao u Autoprijevoz, a mirovinu sam dočekao kao zaposlenik HE Orlovac. Već 58 godina sviram u Gradskoj glazbi Sinj i to me ispunjava.
KOLIKO DUGO STE U MIROVINI?
U mirovinu sam otišao 2003. godine znači evo već petnaest godina.
KAKO ISPUNJAVATE SVOJE UMIROVLJENIČKE DANE?
A lipo, ujutro kada ustanem najprije odem po spizu. Obavezno se popije i kavica, kući sam već oko 10 sati. Kuham ručak, to mi je zanimacija i to baš radim s ljubavlju. Poslijepodne sam slobodan, ako ima šta u Glazbi odem i odradim to. Tamo sam, moglo bi se reći, domar i arhivar. Slažem stvari, sredio sam arhivu i sada se može naći ono što te zanima, prije je to bilo nemoguće jer je sve bilo razbacano. Navečer nam budu probe, a ja glazbu baš volim. To je jedno veliko zadovoljstvo. Prije 10 godina sam dobio nagradu Prosvjetnog sabora Hrvatske za 50 godina sudjelovanja u Gradskoj glazbi. U sklopu Glazbe sam i puno putovao, evo sada smo npr. bili u Opatiji. Dobiti poziv za gostovanje u Opatiji ipak potvrđuje da imamo neku kvalitetu rada. Teško će mi se biti ostaviti toga, ali doći će i to vrijeme. Nisam neki pedagog da bih svoja znanja prenosio mlađim naraštajima, ali možda ostanem baviti se arhiviranjem i fotografiranjem. Ja već sada ne sviram toliko, ali nosim barjak. Imamo krasan barjak sv. Cecilije i nosio sam ga s guštom po Lovranu i Opatiji. Ugodno se družimo i veselimo, sviramo. U Lovranu su sada bile četiri glazbe, pa kada spojite 200 glazbara u jednoj povorci i svi sviraju isto - to je stat pa slušat.
JESTE LI AKTIVNI U ULOZI DJEDA-SERVISA? VOLITE LI ČUVATI UNUKE I ŠTO VAM TO DRUŽENJE ZNAČI?
Ja svoje unuke obožavam i kada su one tu sve je podređeno njima. Mala već sada zove babu i pita kad ću ja doći, a ja jedva čekam. Posvetim se njima i kući - spremam, kuham ugađam. Uvijek pitaju:“ Dide, šta je za ručak?.“ A did uvijek kuha ono šta one vole jer ja i inače ne volim kuhati ono šta ja ne volim jesti. Ponekad kuham za Sinjsko pučko kazalište, a kada se u Glazbi imamo volju družiti i tamo kuham - za Novu godinu sam kuhao rižot, svi su se oduševili.
ŠTA VAM NAJVIŠE NEDOSTAJE U STARIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI?
Ma, u principu ne mogu reći da mi nešto nedostaje, samo kada je ružno vrijeme i ne mogu ići vani u šetnju ili vožnju biciklom onda me sve boli, žulja, smeta me. Na televiziji mogu pogledati dokumentarne programe, ovo drugo me ne zanima. To mi gleda supruga i kada ona krene gledat serije, ja odem na spavanje.
KADA BI VAM BILA POTREBNA POMOĆ ZBOG BOLESTI ILI NEČEG SLIČNOG BISTE LI PRIHVATILI POMOĆ U KUĆI?
Naravno da bih prihvatio. Vidite, ja imam 73 godine, a isto tako i supruga. Nismo mi više u godinama da sve možemo, a idemo sve stariji. Nikada čovjek ne zna šta nosi dan, šta noć. U našim godinama nikada se ne zna. Danas je život postao čudan, tako da bi mi naravno prihvatili svaku pomoć, ako bude potrebe.
ŠTO MISLITE O SMJEŠTAJU U STARAČKI DOM?
Pa i to bih prihvatio, sve zavisi o situaciji. Evo, ja još mogu voziti auto, što ne znači da ću uvijek moći, a da sve ovo obavljam pješke, nije to za mene. Ali, o tom po tom.
ŠTO JE PO VAMA NAJVAŽNIJE ZA KVALITETAN ŽIVOT U ZRELIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI?
Za mene je to najprije sloga u braku, bez toga se ne može naprijed. Ako tu nema sloge, sve ode niz brdo i propada. Ja i žena smo prilično složni, pazimo jedno na drugo jer ako nema toga nema ničega, sve je to idi mi, dođi mi.
IMATE LI KAKVE PREPORUKE ZA OSOBE STARIJE ŽIVOTNE DOBI?
Pa, moja preporuka je kvalitetan život i da ne stoje stalno u kući, da izađu van kada mogu. Ako ništa drugo, da svaki dan prošetaju koliko mogu. Treba se razgibati jer ako samo stojiš i sjediš sve ti staje. Ja iziđem među društvo, popiričam se i nasmijem, a sve je to važno. Veselje i radost je bitno za zdravlje, tuga ubija, a gdje je više ljudi tu je i raznih dogodovština. Recimo, mi kada sviramo na Alci, kreće se od alajčauševe kuće. Tu sviramo s dušom i to vam ja ne mogu opisati, to se mora doživjeti. Jednom smo se vraćali iz Opatije, hrana pansionska, svi gladni. Stanemo u jedan restoran, di sam ja stalno staja i poznavao sam vlasnika. Malo smo proćakulali. Pokojni Jerko Župić je bio blagajnik i kada je vlasnik otišao za šank Jerko meni onako potiho: „Mate, vidim da ti s njim lipo razgovaraš, a mi bi nešto pojeli, ali nemamo gazeta.“. Zovnem ja tog vlasnika i kažem mu situaciju, on nama:“Ja imam kruha, vina, mesa i ribe, nema problema.“ Kada se obznanilo da će se večerati, mi smo uzeli instrumente u ruke i svirali; to je bio pravi koncert na rivi. Kući smo se umjesto u 22h vratili u 4h ujutro. Jerko mi je rekao da odem u Općinu i kažem da se račun plati. Kada sam se nakon par dana vozio u istom smjeru i svratio u taj isti restoran kaže meni vlasnik: „Mate moj, šta je ono? Prije sam ja dobio novce nego ste se vi vratili u Sinj.“ I počasti nas čovjek opet.
SMATRATE LI DA IMATE KVALITETAN ŽIVOT I ZBOG ČEGA?
Imam, smatram da imam. Volim putovanja, a to kroz sviranja i ostvarujem. Evo i sada imamo u najavi putovanje u Italiju. Talijani su nas zvali tri dana kod sebe i ako prihvatimo, organizirali bi nam i prijem kod Pape. Pa gdje ćeš ljepše, to je velika prigoda, pa i da tribaš dati nešto od sebe.
Kada se družim s mladim glazbarima onda oni meni kažu: „Barba Mate, vi uvijek pričate o pokojnicima“, pa šta ću kad njih bolje znam.
Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić
« natrag
|