Dejan Poljak volonter s vizijom

13.02.'15

Volonter za naš razgovor, kako sam kaže ima veliki volonterski staž iza sebe, ali sve se to isplati ako volontiraš tamo gdje voliš. Aktivnosti i događaji što su kao udruga zamislili reliziraju se polako, ali sigurno, pa možda jednom dođe do ostvarenja njihovog krajnjeg cilja a to je Svjetski muzej nogometa u Sinju.

KRATKO SE PREDSTAVITE.

Zovem se Dejan Poljak, predsjednik sam udruge PKD „Gaj Laberije“ iz Sinja. Oženjen, otac dvoje djece koji mi pomažu u organizaciji utakmica. Umirovljenik sam i to mi daje prostora da se posvetim onim aktivnostima koje volim.

OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE:

Pa evo ovako, kao samostalni umjetnik sam počeo djelovati od 1998. godine. Bavim se klesanjem kamena, kroz to sam izlagao na  raznim  izložbama, kako samostalnim tako i grupnim. Bio sam član udruge Olea, nažalost ona se ugasila. Neke od značajnijih izložbi koje bih volio spomenuti su bile u pinakoteci Franjevačkog samostana u Splitu, na Peristilu turistički info pult, gdje je bila izložena replika Dioklecijanove palače. Zatim sam na Klisu izlagao Klišku tvrđavu pod pokroviteljstvom Turističke zajednice. Još sam izlagao u Imotskom, Trilju, više puta u Sinju. Da konstatiram, te izložbe su se dešavale na području Splitsko- dalmatinske županije. Kada sam napravio repliku Stele  Gaja Laberija krenuli smo sa idejom povijesti nogometa i radili smo u smjeru FIFA-inog biltena i rad Josipa Bepa Britvića arheologa koji je to pokrenuo 1969.godine a radi se o ideji da se prvi nogomet igrao na ovim područjima. Od tada se bavim volontiranjem kroz udrugu na promociji povjesnih događaja,  tu je bilo bezbroj radnih sati. U udrugu smo učlanili i nogometne klubove OSk  i Tekstilac, s kojima smo krenuli u realizaciju projekta nogometne utakmice  Dalmati i Rimljani. Nastupali smo po cijeloj hrvatskoj od Pule pa dalje do Makarske, projekt je medijski jako dobro popraćen, značajan, atraktivan. Grupa koja to sve izvodi sastoji se od oko 40-60 ljudi i svi oni imaju svoju ulogu u tom događaju. Ta predstava na komičan način vrši prikaz tog vremena i same početke nogometa, a sve u nadi da ćemo oplemeniti turističku ponudu našega grada. A još uvijek nam je jedan od glavnih ciljeva napraviti svjetsku priču. Snimajući situaciju članovi udruge su došli do zaključka što najbolje prezentira u svijetu našu državu a samim time i naš grad- to je nogometna reprezentacija, zato nam je krajnji cilj napraviti Muzej nogometa u Sinju.

KAKO VOLONTIRANJE UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONADZOR:

Volontiranje je jako pozitivno iskustvo i kao takvo pozitivno utječe i na mene. To me ispunjava, da me ne ispunjava ne bih ni volontirao.

KAKO NA TVOJE VOLONTIRANJE GLEDAJU TVOJA OBITELJ, KOLEGE, PRIJATELJI:

Što se tiče obitelji ona podnosi  najteži dio jer se radi o volontiranju i tu nema neke financijske koristi, dapače trošim svoje vrijeme i novac na ovaj projekt. Možda to u budućnosti tako ne bude, ako dođemo do nekakvog stabilnog izvora financiranja, a to bi onda značio ozbiljniji rad, profesionalizam a tome i težimo. Obitelj sudjeluje u tome svemu i podržava me.

IMATE LI NEKO ZANIMLJIVO VOLONTERSKO ISKUSTVO ILI ANEGDOTU DA JE PODJELITE S NAMA:

Nevezano za sam brend, kako nastupamo po svim antičkim događajima po Hrvatskoj, na jednom događaju smo imali nastup i na poluvremenu naše utakmice nastupile su antičke plesačice koje su dosta atraktivne i impozantne na svoj način. Bilo je oko 1000 posjetitelja, mahom stranih turista, a dok su plesačice plesale netko iz publike je počeo vikati: „ Kad će drugo poluvrijeme Dalmata“, znači bili smo im atraktivniji od samih plesačica.

IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU:

Volontiranje je jako pozitivno iskustvo i od njega koristi imaju svi, i ljudi koji volontiraju i društvena zajednica i korisnci,  a posebno mladi ljudi koji na taj način puno uče, druže se i stječu puno iskustava.

JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIM LJUDIMA I ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI:

Naravno da bih  ga preporučio i ono je korisno, ali samo u trenutku kada ljudi volontiraju tamo gdje vole i gdje su im afiniteti.

Razgovor vodila: Dijana Filipović- Grčić

« natrag