Filip Ratković volonter koji nadahnjuje14.10.'14
Sljedeći naš sugovornik volontiranje i potrebu za pomaganjem jednostavno nosi u sebi. Angažiran je u brojnim udrugama i najjednostavnije rečeno voli pomagati, a posebno je angažiran oko djece. Iako svoje volontiranje veže uz izviđače, isto tako pomaže i u Crvenom križu, Foto-video udruzi Sinj, kao i kod Veterana 126.brigade. Iza njega je toliko akcija da ih je davno prestao brojati. Što ga motivira za daljnji rad i osvrt na dosadašnje djelovanje, odgovore smo dobili kroz kratki razgovor.
UKRATKO SE PREDSTAVITE:
Zovem se Filip Ratković, po zanimanju i zvanju sam učitelj razredne nastave i radim u O.Š. Fra Pavla Vučkovića. Supruga Tajana radi u vrtiću , otac dvojice sinova, jedan studira geografiju a drugi je trenutno pripravnik koji je završio novinarstvo. Volonter od rane mladosti, angažiran u brojnim udrugama jer mi priroda moga posla to dozvoljava. Volim raditi s ljudima, a posebno s djecom.
OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE:
Što se tiče Crvenog križa, počeo sam od rata, kada je organizirano prikupljanje krvi za branitelje. Tada sam počeo raditi sitne organizacije i pomoći, i to je ostalo do danas, sada već organiziramo i natjecanja za djecu školske dobi u pružanju prve pomoći. Kada su natjecanja moramo selektirati djecu i odabrati tim od njih 5-6, jer mi obavezno idemo na međužupanijska natjecana. To je svakodnevni rad. Manje se zna da sam član interventnog tima koji je osnovan za slučaje katastrofe bilo koje vrste. Postoji nas dvadesetak osoba koji su u svakom trenutku spremni intervenirati u slučajevima poplave, potresa i ostalih katastrofa. Kada su se desile ove poplave u Slavoniji išli smo četiri puta na intervencije, od toga smo dva puta vozili pomoć. Koliko često, ja to ne mogu konkretno reći, kada su pripreme za natjecanje to volontiranje je cjelodnevno, a što se tiče ostaloga, nastojim svaki vikend izviđače odvesti u prirodu kada prilike to dozvoljavaju.
ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ SVJETONAZOR:
Prvo što mi pada na pamet kod ovog pitanje je da sam tako odgojen. To je nešto što nosiš u sebi, meni je moja mater najsmješnija ona meni uvijek kaže: " Nemoj zaključivat djeci jedinice, da padnu, daj svakome prolaznu ocjenu, šta misliš koliko godina košta?". Ja njoj kažem nije majko to tako ocjenu triba zavridit, svatko može pogrješiti, treba mu se dati prilika da to ispravi, ne mogu se tek tako poklanjat ocjene. Kad jedna stara žena to kaže onda možete mislit kako je to. Evo s Veteranima 126. pomažem svakome ko nam se obrati. Ima ljudi koji ne razumiju pojam pomoći, pa traže pomoć za razno-razne situacije, misleći pri tome da mi imamo neograničena sredstva. Mi im nastojimo pomoći, organizirati sakupljanje sredstava, ili ih povezati s nekima koje im mogu pomoći. Imali smo jednu donaciju od četrdesetak računala koje smo podjelili potrebitima, djeci naših suboraca koji imaju male mirovine i socijalno ugroženima.
ŠTO NA VAŠE VOLONTIRANJE KAŽE VAŠA OBITELJ, PRIJATELJI I OKOLINA:
Pa sinovi su već veliki, tako da na to nemaju komentare. Mnogi kažu lako je njemu on je učitelj ima puno slobodnog vremena, je to je istina ali sve zavisi kako ćeš to slobodno vrijeme ispuniti. Ja sam uvijek u nekom muvingu s djecom, ja nisam po kafićima, vikende sam u prirodi s izviđačima, kombi ekipa i to je to.
KOJA VAM JE NAJDRAŽA VOLONTERSKA AKTIVNOST I DA LI S NAMA MOŽETE PODJELITI NEKI ZANIMLJIV DOGAĐAJ ILI ANEGDOTU:
Ima ih puno, kad sam angažiran u puno udruga, ali najdraže mi je radit s izviđačima to mi je nekako prva ljubav. Imam ribare, Crveni križ, Veterane 126 , angažiram se na sve strane. Što se tiče anegdote pada mi na pamet prijatelj Tiho, on sjedi s nama u Dane Alke i Velike Gospe kada je cijela Pjaca jedan veliki dućan, pored nas čovjek prodaje peke, mi ga isprovociramo "Pošta peke?" i onda naravno upiti krenu sa svih strana a on nema veze s tim. Mi ga slikamo i napravimo foto-montažu i kao on prodaje peke. Ima još jedna zgodna priča za nas sinjane. Trenutno imamo u samom državnom vrhu naših sumještana ili su barem porijeklom iz Cetinske krajine, a kad im se obratiš za pomoć ide malo teže. Tako je onda jedan naš član mudro zaključio da imamo njih gore, koji su napravili sve da nemamo ništa.
IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU:
Naravno da može, ja bih uveo i pravilo po kojem ako se kandidati istih kvalifikacija prijave za posao, ja bih prednost dao onome tko je volontirao.
JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIM LJUDIMA I ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI:
Naravno da je pozitivno, ja zato i volontiram. A šta bi im rekao, da dođu i probaju, kada jednom osjetiš što znači pomoći onome tko je u potrebi, imaš ti sam poterbu to uvijek činiti.
Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić
« natrag
|