Josip Malbaša, volonter kroz sport12.11.'21
Kroz sport se izgradio, ali volontira i u drugim udrugama i pomaže gdje god može i koliko mu obiteljske prilike dopuštaju. Volontiranje bi preporučio svima, a o tome najčešće priča svojim učenicima. Ovog puta predstavljamo Josipa Malbašu.
UKRATKO NAM SE PREDSTAVITE:
Zovem se Josip Malbaša, sportski djelatnik koji je u sportu cijeli svoj život, u biti točnije od desete godine. Završio sam Kineziološki fakultet 2007. godine. Evolviran sam odmah u sport putem Zajednice sportskih udruga preko svoga kolege, u biti bivšeg gradonačelnika, Ivice Glavana koji me afirmirao najviše u Zajednici sportskih udruga na provođenju projekata - od Olimpijade vrtića, „Open Fan Football Schoola“… On je nadalje bio inicijator osnivanja gimnastičke sekcije u gradu Sinju, njemu je gimnastika bila jedna od prioriteta. Ja idem putem njegove želje da se osnuje gimnastička sekcija u gradu Sinju. Naš trener Ivan Vučković „Vučko“ i ja obnovili smo jedan dio sprava iz Partizana, pripremili, napravili i nabavljali raznoraznim kanalima te smo zajedno osnovali Gimnastički klub Sinj. Znači gimnastika, sport, nogomet isto tako.
OBITELJ?
Obitelj je na prvom mjestu, nadam se da ne ispašta previše. U biti zbog mog volontiranja i djelovanja u području sporta dosta sam angažiran, ali žena za sada ima razumijevanja. Isto tako, žena i obitelj su na prvom mjestu, volontiranje samim time spada na drugo mjesto.
OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE?
Volontiram u biti od 2011. godine u području sporta, najviše u Zajednici sportskih udruga grada Sinja, ali i putem udruge Novi put u provođenju programa i projekata te Udruge. Isto tako u Gimnastičkom klubu Sinj, jedan dobar dio. Jedan sam manji dio bio na honoraru, u biti na manjem iznosu. Kada sam dobio posao u Srednjoj Strukovnoj školi bana Josipa Jelačića onda su nam prioritet postali treneri i njihovo zaposlenje. Tako da sam od tada volonter u sklopu Udruge.
ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT?
To nije, u biti, teško reći. Tu je jednostavno želja i ljubav da se čovjek bavi sportom, a onda uz to i volontiranjem, ne samo u sportu, može biti i u drugim djelatnostima. Jednostavno, čovjeku je puno srce kada da sebe, kada vidi rezultate svega toga. Još pogotovo kada su pozitivni. Jednostavno - čovjek je zadovoljan, čovjeka nešto ispunjava. Nema tih novaca, zapravo, koji bi ti stvorili određeno zadovoljstvo kao sama pomoć u nekom obliku rada, u nekoj djelatnosti koju pružamo mladima, djeci i ostalima.
ŽENU SMO VEĆ SPOMENULI, ONA JE VAŠA PODRŠKA. ŠTO KAŽU OBITELJ I PRIJATELJI NA VAŠE VOLONTIRANJE? ZNAJU LI KOLEGE LOŠE REAGIRATI?
A takva je definitivno naša sredina ovdje gdje svatko svakoga vidi ili gleda kroz prizmu novaca ili nečega. To je taj dio gdje kažu: „Da nema koristi, ne bi ti to niti radio.“. Kada malo dublje stanu i popričaju s nama, doslovno im moraš otvoriti novčanik, karticu i sve da bi shvatili određene stvari. Jednostavno, to je naša sredina. Podršku obitelji normalno imam, isto tako i žena bi se uključila u određene projekte i volontiranja, to definitivno. No trenutno, tu je dvoje male djece, jedno od godinu i po, jedno od pet godina. Sami znate da su roditelji u toj dobi definitivno najpotrebniji. Potrebni su i u ostalim periodima života, ali ova dob je definitivno broj jedan.
ISPRIČAJTE NAM NEKU SMIJEŠNU ANEGDOTU, DOGAĐAJ ILI NEKU AKTIVNOST KOJU STE PROVODILI I KOJA VAM JE OSTALA U SJEĆANJU:
Evo, napomenut ću jednu iz Open Fana gdje je dijete, jednostavno, potrčalo za loptom. Bacilo se, trebalo je glavom zabiti gol ispred samoga gola, međutim zaronilo je glavom u zemlju i najelo se zemlje. Diglo je glavu, trava mu je bila u ustima, a on mene pita: „Treneru, šta mi je ovo u ustima?“. Kada se radi s djecom, mora biti smiješnih anegdota. Djeca su ta koja uče.
IZ VAŠEG ISKUSTVA, MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE POMOĆI PRI ZAPOŠLJAVANJU?
To stotinu puta napominjem učenicima u Srednjoj Strukovnoj školi bana Josipa Jelačića da se definitivno uključuju u bilo kakav oblik volontiranja. Ne treba to biti samo sport, mogu to biti i ostale djelatnosti u našem gradu - kultura, civilno društvo, turizam. Najveća blagodat bi bila da usvoje radnu naviku, pogotovo radnu naviku volontiranja jer će tu steći i empatiju prema potrebitima. To je iskustvo koje će sutra pretočiti u sam život i rad, definitivno će im biti lakše. To im preporučujem i na našim satovima razrednika kada pričam o volontiranju.
JE LI ZA VAS VOLONTIRANJE POZITIVNA STVAR?
Koliko god bilo teško, ono je za mene pozitivna stvar i rado ću volontirati dok god budem mogao hodati.
TREBATE POTAKNUTI NEKOGA MLADOG ČOVJEKA ZA VOLONTIRANJE, ŠTO BISTE MU REKLI?
Pa preporučio bih mu definitivno. Sve to ovisi o kojoj je osobi riječ, kakvog je karaktera, ali preporuka za volontiranje, što se mene tiče, stoji svima. Ali sustav informiranja mora biti dostupniji, što definitivno je u zadnje vrijeme. To čini se daje dobre rezultate i vidim da se sve veći broj učenika u našoj školi uključuje u volontiranje. Definitivno preporuka, sve ovisi od osobe do osobe, a da će usvojiti životnu radnu naviku to definitivno .
Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić
« natrag
|