Marija Buljan: Želim pridonijeti tome da se ne zaboravi

23.10.'13

MARIJA, VI STE VOLONTIRALI U U UDRUZI RODITELJA I UDOVICA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA. KRATKO NAM SE PREDSTAVITE:

Zovem se Marija Buljan, iz Panja sam, neudana, radim u O.Š. Ivana Lovrića, područna škola Radošić kao spremačica na pola radnog vremena, nije neka plaća, ali bolje išta nego ništa na današnje vrijeme.

OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE:

Od kako smo osnovali udrugu Djece poginulih branitelja, sve svoje slobodno vrijeme provodim radeći volonterski naravno na programu udruge, obilazeći spomen obilježja naših poginulih roditelja da se ne zaborave, gdje planiramo voditi djecu školskih uzrasta, da ne bude jednog dana nitko nije bio nigdi, to je naše zalaganje i potpora, da malo podignemo tu dicu i da se Domovinski rat i njegove žrtve nikada ne zaborave. Trenutno radimo na programu Udruge.

ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONAZOR:

Volontiram zato da pomognem ljudima koji su u potrebi, zato jer se čovjek dobro osjeća dok pomaže i imam slobodnog vremena, a posebno zato da se ne zaborave žrtve Domovinskog rata, naši roditelji, braća, prijatelji. Nema ništa ljepše od osjećaja da si napravio dobro djelo.

KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I MOŽETE LI S NAMA PODIJELITI NEKO VOLONTERSKO ISKUSTVO ILI ANEGDOTU:

Pa eto, ja bih kao jedno pozitivno iskustvo navela ovu svoju prijateljicu (Marija Štroliga), koja je u Domovinskom ratu ostala bez oba svoja roditelja, ubili su ih srpski vojnici na Dabru. Nakon rata svi su je zanemarili i nije imala nikakvih prava. Ja sam se osobno angažirala oko nje, izvukla je iz tog njenog sivila, i sada je ona skupa sa mnom angažirana i u udruzi kao volonterka i sada je u puno boljoj situaciji.

KAKO VAŠE VOLONTIRANJE DOŽIVLJAVAJU VAŠA OBITELJ, KOLEGE I OKOLINA:

Kao i uvjek i u svemu šta se radi kako ko, neki me podržavaju, neki ne razumiju šta mi to sve triba dok neki smatraju da to radim iz neke osobne koristi.

IZ VAŠEG ISKUSTVAMOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU:

Naravno da može, svako je iskustvo dobrodošlo, a posebno ako će vam pomoć u nekom osobnom razvoju, tako da sutra kada vam u radu budu potrebna neka iskustva budete spremni.

JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIM LJUDIMA I ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI:

Od volontiranja i nema pozitivnijeg iskustva, super je znati da si nekome pomogao i u teškim nečijim trenutcima mu izašao u susret makar i samo razgovorom. Zato bi to preporučila svima.

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić

« natrag