Marijana Jukić Bračulj

30.03.'11

Ljeto je eto, a šta sad? - 2009.

Volonterka koju predstavljamo u ovom mjesecu predstavnica je mlađih snaga Udruge Srma, koja se za volontiranje zainteresirala nakon što je Udruga Srma održala prezentacije o volonterstvu u srednjim školama, u sklopu projekta „Cjeloživotno volonterstvo“. Potaknuta izazovom kojeg smo stavili pred njih odlučila se isprobat volontiranje i ostala do danas. Riječ je o Marijani Jukić-Bračulj mladoj volonterki koja svesrdno i s oduševljenjem obavlja sve zadatke koji joj se povjere.

DRAGA NAŠA MARIJANA, ŠTO BI NAŠIM SUGRAĐANIMA HTJELA REĆI O SEBI:

Zovem se Marijana Jukić –Bračulj, imam 19 i po godina, rođena sam i živim u Sinju gdje sam završila opću gimnaziju i nakon toga upisala Građevinsko arhitektonski fakultet u Splitu. Glavni prioriteti trenutno u životu su mi ispiti na fakultetu, da što prije završim s tim, pronaći dobar posao a onda šta Bog da, zasnovati obitelj...

MARIJANA KAŽI NAM KAKO SI ČULA ZA UDRUGU SRMA, ŠTO TE MOTIVIRALO DA DOĐEŠ VOLONTIRATI, OPIŠI NAM MALO SVOJE POČETKE:

Za Srmu sam čula na prezentaciji o volontiranju u školi, a zainteresirao me rad sa djecom, a posebno rad sa djecom s posebnim potrebama u Centru Juraj Bonači. Nekako sam u tom djelovanju vidjela sebe, to je bilo prije dvije i po godine i jako mi se svidjelo. Ne znam, kada nešto odradimo ja se osijećam full dobro, imam osjećaj da bih mogla promijeniti svijet. A iskrenost i neposrednost koju osjetiš dok radiš s djecom sa posebnim potrebama to je neopisivo. Mislim da bi i mi „zdrava“ populacija u nekim segmentima od njih mogli puno naučiti.

ŠTO TE SE NAJVIŠE DOJMILO U VOLONTIRANJU I KAKO TE TO DEFINIRALO KAO OSOBU:

Najviše me se dojmilo to što se osijećam korisno i ravnopravno u tom svom radu, kao i činjenica što znam da će to što napravim biti nekome od koristi.

SUDJELOVALA SI U BROJNIM AKCIJAMA SRME, KOJA TI JE NAJDRAŽA I ZAŠTO:

Najdraža akcija mi je bila „Ljeto je eto, a šta sad?“. A zašto, pa to ni sama ne znam, možda zbog šušura kojeg djeca unesu u naš život, a bilo ih je više nego što smo ih mogli primiti. Možda zato što me po prvi put netko zvao teta Marijana, pa mi se to činilo tako važno, stvarno ne znam ali mi je ta akcija u lijepom sijećanju.

2008. GODINA BILA SI NAJBOLJA MLADA VOLONTERKA SRME I ZA NAGRADU SI IŠLA NA VOLONTERSKI BAL U HOTEL „LA MERIDIEN“ U SPLITU :

To je bila nagrada za moj trud i doprinos u radu Udruge, i bila je to jedna večer gdje spoznaš da ima puno ljudi koji razmišljaju i djeluju kao i ti. Dapače, ima ih toliko da sam ja ostala iznenađena njihovim brojem i količinom mladih ljudi koji nastoje svojim djelovanjem nešto promijeniti.

KAKO NA TVOJ VOLONTERSKI RAD GLEDAJU U TVOJOJ OBITELJI I DA LI IMAŠ NJIHOVU PODRŠKU:

Moji roditelji pozitivno gledaju na to, jer znaju da je volontiranje nešto dobro i korisno za mene, svoje slobodno vrijeme sam utrošila na pametan način pa me u tom pogledu potpuno podržavaju.

Bal volontera 2009., hotel Le Meridien Lav

A PRIJATELJI:

E, oni već pokazuju nerazumijevanje. Jučer sam u studentskoj menzi za ručkom rekla da idem volontirati, a oni svi :“Šta ideš radit mukte?“. Onda sam im ja objasnila da je to dva sata moga vremena koje ja provedem u radu kroz nekakvo druženje, da to uopće nije naporno, a korisno je pa su to nekako prihvatili i malo bolje razumjeli.

NA KOJI NAČIN BI TI PROMIJENILA DANAŠNJI TREND IZLAZAKA MLADIH KOJI SE SVODI NA PARK I ALKOHOL:

Mladi ljudi danas nemaju alternativu, ali ako bi se pokrenulo nekakvo izdavanje časopisa, pa koncerti sinjskih bendova gdje će svi sudjelovati i pokušati animirati te mlade ljude, ukazati im na to da postoje i drugi načini zabave bilo bi puno bolje.

PODIJELI SA ČITATELJIMA NEKU ANEGDOTU S AKCIJA, VJERUJAM DA IH JE BILO:

Sjećam se dječaka Dominika. Bio je prava pozitivna gnjavaža, teta ovo, teta ono... U tom njegovom nastojanju da obavi sve što je zadano trebalo mu je puno podrške, jer je spadao u mlađe sudionike radionice i kroz to se uspostavi poseban odnos, pa mi je Dominik za kraj napravo lopticu od vune koju i danas čuvam.

Ljeto je eto, a šta sad? - 2009.

Razgovor vodila: Dijana Filipović Grčić

« natrag