Na natječaju ''Igre mog djetinjstva'' nagrađeno 6 radova08.04.'21
Od 39 dječjih radova pristiglih na natječaj ''Igre mog djetinjstva'' Udruge Srma iz Sinja nagrađeno je 6 najboljih radova:
- Lena Marendić, OŠ Ivana Mažuranića, Han, 1.a razred
- Manuela Vitić, OŠ Ivana Mažuranića, Han, 1.a razred
- Antea Kanaet OŠ Ivana Lovrića, Sinj, 8.c razred
- Bože Vukas, OŠ Stjepana Radića, Tijarica, 5. razred
- Doris Malbaša, OŠ Fra Pavla Vučkovića, Sinj, 3. razred
- Luka Vučić, OŠ Ivana Mažuranića, Han, 1.a razred
Na nagradni natječaj ''IGRE MOG DJETINJSTVA'' koji je bio otvoren tijekom ožujka pristiglo je ukupno 39 radova, od čega 17 tekstova, 7 crteža, 5 crteža s tekstom, 4 plakata, 3 audio zapisa, 2 video uratka i 1 pjesma. U radovima je opisano i spomenuto pedesetak različitih igara, a najčešće spominjane su igra na franja, igra na laštrika, igra skrivača, školica, zaleđeni kipovi i druge.
Posebno se zahvaljujemo učiteljicama Grozdani Filipović-Grčić i Mileni Pivac iz OŠ Ivana Mažuranića na Hanu iz čijih je razreda stiglo najviše radova.
Cilj nagradnog natječaja je bio očuvanje od zaborava starih igara, raznolikosti i mašte djetinjstva, prenošenje naslijeđa starijih djeci, unucima i budućim generacijama, te ublažavanje generacijskog jaza u obiteljima.
Natječaj je proveden u okviru Projekta ''L O Z A-D – Lokalna zajednica za djecu'' koji se provodi uz financijsku potporu Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
U pristiglim radovima opisane su i spomenute slijedeće igre koje su se nekada igrale na području Cetinske krajine: Alka na ovnovima, Balote, Bruža, Caktaš, Cingarela, Crna marica, Eci peci pec, Festival, Graničar, Grupa grupu traži, Hodanje na štapin, Ide maca oko tebe, Igra Izbiva, Igra kucanja na vrata, Igra mjesečine, Igra na laštrika / gumi-gumi, Igra na ploča / ploja, Igra na spreža, Igra piljaka, Igra s potkovama, Igra sa štapom / štap o štap, Igra šutnje, Igra u slami, Izrada lutaka, Ledena baba / Zavrtanj / zaleđeni kipovi, Lopovi i policajci, Lopta od krpe, Lovica / vatale / hvatale / skrivača / kukale / žmirka, Magarac, Mekan, Na baluna, Na bara, Na franja / pikula, Oduzimanje carstva, Pitonjaka, Pivanje rere, Pošla majka s kolodvora, Praćke, Peskakanje konopa, Preskakanje lokve, Roja, Skrovište od grana, Slipca, Svadba, Šah, Školica / zoga, Trlja / mlin, Vješala, Vijača, Vožnja karom, Zviždaljka / pištavci od drveta.
NAGRAĐENI RADOVI
1. Lena Marendić - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 1.a razred - plakat - Igre iz djetinjstva mojih djedova i baka
Pričala sam o djetinjstvu s djedom i bakom. Objasnili su mi kako su provodili dane i kojih su se igara igrali. Shvatila sam da su bili jako kreativni i da im je djetinjstvo bilo puno zanimljivije od našega danas. Sami su osmišljavali igre i izrađivali igračke. Nisu imali mobitele i TV ali su bili sretni i društveni.
„Alka na ovnima“ - Kao djeca baka i djed su čuvali ovce i krave uz rijeku. Na konap bi obisili krug u obliku alke i zavezali za dva stabla. Zajahali bi na ovna i uzeli štap u ruke i pogađali u alku. Tko skupi više punata bio bi pobjednik. Dok su čuvali stoku kupali bi se na rijeci Cetini i u kanalima u polju. Brali su kukuruze i pekli ih na ražnjiću. Nije im bilo teško pomagati roditeljima jer su u svakoj situaciji našli način za zabavu.
Igra ''Magarac'' - Djeca bi stala u red i pognula bi glavu i leđa prema podu i preskakali bi jedan preko drugih.
„Na baluna“ - Pričali su mi da nisu uvijek imali pravi balun već su sami pravili. U jutenu bi mažu stavili stare krpe i napravili bi balun ili bi u bičke usuli rižu ili pšenicu i zavezali. Igrali su najčešće nogomet, graničara…
„Izrada lutaka“ - Moja baka i njene sestre su sama sebi izrađivale lutke. Bile su sretne kad bi im mama i baka dale staru robu, iglu, konac i vunu. Navečer kad bi došle iz polja sile bi uz komin i sebi šivale lutke s kojima bi se sutra igrale i natjecale s kolegicama čija je lutka lipša.
„Gumi gumi“ - Ovo je bila najpopularnija igra među djevojčicama. Dvije djevojčice bi držale gumu, a treća bi preskakala i tako bi se redale. Baka mi je pričala da nisu uvijek imale gume za igru pa su majkama i bakama krale gumu iz gaća i šotana. Postoji puno načina za igrati ovu igru. Neke od njih su njemačka škola i balerina Rokoko.
Igra ''Na franje'' - Radi se o dječjoj igri sa staklenim ili kamenim kuglicama. Uglavnom na svim prostorima na kojima su se igrale franje, cilj je igre kroz različite varijante da svojom franjom pogodiš protivniku, onda ti pripada sportski trofej. Najveći frajer bio je onaj tko skupi punu kesu franja i ponosno prođe svojom ulicom.
„Praćka“ - Moj djed i njegovi prijatelji izrađivali su praćke od drveta, gume i kože. Na kožni dio bi stavili kamen, jako nategli i kamen bi odletio jako daleko. Natjecali su se tko će dalje baciti kamen ili tko će pogoditi u metu.
Vožnja karom - Obitelj moje bake imala je konje i kar. Kad bi bila dobra i poslušna tata bi je vozio kroz cijelo selo u karu. Sjelo bi s njom još par prijateljica i tri sestre i pjevale bi rere dok ih tata vozi.
2. Manuela Vitić - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 1.a razred – plakat - Stare igre iz djetinjstva
Moji djedovi i bake nisu imali igračke kao ja danas . Oni su sami smišljali igre i više su vremena provodili vani. Ovo su primjeri nekih od tih igara koje sam zapamtila.
Igra skrivača - Ovu igru igramo i danas. Igrati se može s više igrača. Dok jedan broji pokrivenih očiju broji do deset, drugi se skrivaju.
Štap od štap - Igra se igra tako da jedan igrač sa svojim štapom udara od štap drugoga i pobjednik je čiji štap padne dalje.
Cingarela - Igrač na jednoj nozi gura kamen po poljima koja su nacrtana ciglom ili kamenom. Ako pogriješi igra drugi igrač. Igra dosta sliči igri koju i danas igramo, a zove se školica.
Franje - Franje su staklene kuglice kojima su pogađali iskopane rupice u zemlji. Zatim iz rupe se pogađalo u kuglicu drugog igrača.
Igra pitonjaka - Ovo je igra s kamenčićima. Pobjeđuje onaj koji zadrži više kamenčića koje je stavio u dlan i okrenuo ruku.
3. Antea Kanaet - OŠ Ivana Lovrića, Sinj - 8.c razred - tekst - Igre mog djetinjstva - Sjećanja moje bake
„Zašto si stalno na tom mobitelu?“ redovito me pita baka i počne mi pripovijedati o svojemu djetinjstvu . Ponekad mi smeta što baka nema razumijevanja za nove generacije, ali sa zanimanjem slušam ono što mi priča. Najviše volim kada mi priča kako se igrala kad je bila mala. Iako se igrala prije više od 60 godina i dalje se sjeća svakog detalja.
Moja je baka bila veoma živahna djevojčica koja je cijele dane provodila boraveći na svježemu zraku. U kuću bi ulazila samo kada bi joj trbuh progovorio. Često se igrala lovice ili vatale, kako su to oni zvali, s ostalom djecom iz sela. Uvijek bi najmlađe dijete bilo ono koje je lovilo ostalo djecu. Kad bi ulovilo nekoga, ono bi preuzelo njegovu ulogu i započelo loviti. Trčeći po poljima, smijali bi se i zabavljali, a vrijeme bi im brzo prolazilo. Kad bi se bližili dani Alke, onda bi oni imali svoju Alku. Djedovi bi unucima napravili drveno koplje i alku, a dječaci bi se pravili važnima glumeći alkare. Djevojčice nisu voljele tu igru jer nisu smjele sudjelovati. Sakrivale bi koplja dječacima kako bi oni odustali od igre. Moja se baka najviše voljela igrati svadbe. Sva bi djeca iz sela sudjelovala i pripremala se za dan kad će se održati svadba. Njihovi roditelji nisu voljeli tu igru jer bi im iz kuće nestajale haljine, košulje, cipele, lončići i razni ukrasi koji bi rijetko bili uredno vraćeni. Baka je uvijek bila mlada jer je bila najljepša djevojčica u selu- barem tako djed tvrdi. Ponosi se činjenicom da se do desete godine udala sedam puta. Svadba je bila igra koju su igrali jednom mjesečno jer je zahtijevala velike pripreme, a i kakva bi to svadba bila ako se za nju nitko nije pripremio. Osim toga igrali su se i igre zavrtanja ili zaleđenih kipova.
Jedan bi igrač dohvatio za ruku drugoga igrača i pustio ga. Zatim bi nastavio s vrtnjom ostalih igrača u grupi. Nakon što bi zavrtio sve igrače, ostali bi poput kipova zaleđeni. On bi birao igrača koji je zauzeo najljepšu pozu. Odabrani igrač bi vrtio druge pa ih ocjenjivao i tako sve dok ne padne mrak.
Igralo se i loptom. Selo bi igralo protiv sela na nogometa, a selo koje pobijedi pjevalo bi i veselilo se cijeli dan. Stariji ljudi, pogotovo djedovi i bake, dolazili bi gledati utakmice. Često se čulo kako djedovi svojim unucima daju upute o tome kako će igrati. Gol bi se slavio pjesmom. Čulo bi se sve do grada. Nisu sve igre baki bile zanimljive. Nikako nije voljela igru šutnje. Djeca bi posjedala u krug i čekala znaka. Znak je bio kada bi netko rekao: ''Tko prvi pisne, žabu krastaču stisne!'' svi bi zašutjeli. Iz igre bi ispao onaj tko progovori, a baka bi uvijek među prvima ispadala tvrdeći da nam Bog nije dao jezik da bismo šutjeli. Igralo se i pikulama, preskakale bi se lokve nakon obilne kiše, bacali su se kamenčići i još mnogo toga. Nikad im nije bilo dosadno.
Moja šašava baka često zna reći da su djeca imala manje, ali su bila sretnija. Gledajući kako strastveno priča o svojemu djetinjstvu, vjerujem joj bez imalo sumnje. Mislim da bismo mi, današnja djeca, trebali češće izlaziti u prirodu i uživati u svježem zraku prepuštajući se svojoj mašti. Tako bi očuvali tradiciju i bili puno sretniji i opušteniji. Ne bismo smjeli dopustiti da igre naših stari prekrije zaborav.
4. Bože Vukas - OŠ Stjepana Radića, Tijarica - 5. razred - crtež - Igra potkove
5. Doris Malbaša - OŠ Fra Pavla Vučkovića, Sinj - 3. razred - tekst i crtež - Igre mog djetinjstva
Zovem se Doris i idem u 3. razred OŠ fra Pavla Vučkovića u Sinju. Pokušala sam istražiti kod svojih starijih nešto o igrama iz njihova djetinjstva. Tu mi je pomogao ujakov prijatelj barba Ivan Mandić zvani „Meštar“ .
Prvu igru koju mi je spomenuo zvala se „BRUŽA“. Opisat ću vam riječima barba Meštra: ''Udaraš kovanicom u prag i onda ona odrabati (odbije se) i ako je blizu tvoje kovanice mire se. Tu ima mira (štap) i onda kupiš kovanicu ako si bliže pragu. Ako ikad prođeš pored moje kuće pa ćeš vidit prag, vas je on izrazbijan.''
„Kolombar - Nacrta se kolo (kolombar) i razdili na četri dila. Uzme se novčić i onda se petaje (baca se kovanica ili kamenčić). Čija kovanica je bliže kolombaru taj će prvi igrat. Ono što ubaciš u kolobar, to je tvoje. Ako ovaj drugi baca, a nije upalo u kolombar, onda kupiš njegovo.''
„Mekan - Uzme se jedan komadić kamena, a iza je rupa, u rupi je novac. Onda se opet petaje, to jest napravi se krug sa strane. Ko bliže peta (pogodi) centar kruga, taj će prvi igrat i onda igraš. Ako si izbio onoga mekana (kamen) kupiš novac i igraš dalje.''
„Caktaš - Uzme se jedno krivo drvo i onda udaraš po drvu kolko će drvo skočit. Kolko drvo skoči onda se miri. Igraju trojica i sad se zabilježi dokle je tvoje drvo skočilo. Čije je najdalje skočilo njegova je pobjeda.''
„Sprež - Moja je baka igrala igru na spreža (biljka sprež) u Hrvacama, a moja kuma Nives je sličnu igru igrala sa koviljem u Vojnićima kod Sinja. Ubere se na primjer deset biljaka. Prebacuje se preko dlanova i baca u zrak. Tko uhvati najviše biljaka ostaje u igri. Onaj tko uhvati najmanje ispada. Uvijek se počinje s istom količinom biljaka.''
Bilo je zabavno slušati o igrama naših starih, pogotovo od barba Meštra, a neke sam i sama isprobala.
6. Luka Vučić - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 1.a razred - crtež i tekst - Praćka, Školica, Zviždaljka, Žmirka
Praćka - Moj did kaže kad je on bio mlad da je bio pravi bandit. On i njegovi prijatelji izrađivali su praćku od drveta oblika rašlji s drškom. Gumenu traku bi zategli između rašlji, na sredini gumenih traka nalazi se komad kože. Kamen bi stavili po sredini, zategli i pucali.
Školica - Moja baba sa svojim prijateljicama igrala je školice. Nacrtale bi od komadića stare cigle polja. Dogovorile bi se koja će prva igrati, stane ispred prvog polja i baci kamenčić. Skače na jednoj nozi, tamo gdje su dva polja stane istovremeno s jednom nogom na svako polje. Drugi igrač na red dolazi kada prvi pogriješi.
Zviždaljka - Did je od vrbove grančice radio zviždaljku. Snažno bi puhao u nju i tako dozivao svoga pasa. Ljeti kada se je kupao na Cetini napravio bi puno zviždaljki.
Žmirka - Kaže moja baba kad je bila mala oni bi se na Vučipolju igrali žmirke, to je igra skrivača. Stavi ti povez na oči i raširenih ruku hvataš drugu djecu.
OSTALI RADOVI
Ivan Bilobrk (Ivana Putnik) - Han (video zapis 5,05 minuta) - Igra s didon na trlje
Mario Čačija - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 1.a razred – plakat - Igre iz djetinjstva bake i djeda
Razne igre - Prije mnogo godina bake i djedovi nisu imali igračke, mobitele i drugu tehnologiju. Išli bi u šumu čuvati životinje i sami bi izmislili igre. Nikad im nije bilo dosadno. Školica, franje, graničar, laštik, igre skrivača.
Manuela Vitić - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 1.a razred - tekst - Igre mog djetinjstva
Moj djed Boško kao dijete igrao se često igre hvatala i skrivača. Za igru radio je loptu od krpe. Baka Ana igrala se na igara koje je nazivala igra piljaka, igra mjesečine i igra s franjama. Oni nisu imali igračke kao ja danas.
Sara Poljak - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 1.a razred - tekst - Igre mojih djedova i baka
MojI djed i baka kad su bili mali igrali su na ploje, trlje, vijače s najmanje tri igrača i čvoraka.
Tea Poljak - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 1.a razred - tekst - Igra ploča
Kada je moj djed bio mali igrao je igru ploča. Ploča se igra tako da se stavi jedan veći ravni kamen. Prema tom kamenu se bacaju manje kamene ploče. Čija je manja ploča bliža većoj ploči taj je pobjednik.
Nino Poljak - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 1.a razred - tekst - Igre iz djetinjstva djeda i bake
Igre iz djetinjstva djeda i bake Kad je baka bila mala ona se igrala graničara sa balunom od krpe kojeg su sami napravili. Preskakali su i konop, igrali su zoge i trlje. Djed se u djetinjstvu igrao na baluna, radili su praćke od drveta i igrali se skrivača.
Marko Jagnjić - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 4. razred - tekst i crtež - Igra na laštrika (gumi-gumi)
Igra na laštrika (gumi-gumi) . Jedna od najčešćih igara za curice je bila na laštrka. Igrale su se razne igre: splitski brojevi, prstići, olimpijada, balerina rokoko. Najzahtjevnija je bila olimpijada jer se moralo provlačiti kroz laštrk, a da se ne dotakne.
Igra na pikule (franja). Na igralištu (zemlji) bi se napravila jamica (rupica) koja je bila centar igre. Napravila bi se jedna crta odakle bi igrači pokušali ubaciti pikulu u rupicu ili što bliže njoj. Tko prvi ubaci pikulu taj je pobjednik.
Bilo je još mnogo igara koje su se igrale prije kao što su: oduzimanje carstva, na bara, pošla majka s kolodvora, školice, ide maca oko tebe itd.
Marin Poljak - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 1.a razred - tekst - Igre djetinjstva mog djeda i bake
Igre djetinjstva mog djeda i bake. Moj djed i baka kada su bili djeca, pričali su mi da su se najviše igrali u prirodi. Dok su čuvali blago s drugom djecom su igrali kukale, lovice, radili su praćke i pištavce od drveta. Rekli su mi da su imali sretno i veselo djetinjstvo.
Roko Poljak - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 1.a razred - tekst, Igra Piljaka (baka)
Igra piljaka - Izabire se pet kamenčića, zatim se izvlače duži ili kraći štapići da se zna tko počima igru. Igrač baca jedan kamenčić uvis i u isto vrijeme hvata jedan, pa dva, pa tri, pa četiri kamenčića s poda. Onaj tko ne uhvati kamenčić gubi red. Kad se pokupe svi kamenčići sa zemlje igra se tunel. Lijeva se šaka bi se stavila u obliku tunela, desnom rukom se kamenčić bacao u zrak, a ostali ubacivali jedan po jedan u tunel, u isto vrijeme hvatajući kamenčić iz zraka. Pobjednik je onaj koji je prvi odigrao tunel.
Andrija Bilić - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 1.a razred – tekst - Školica
Moj djed i baka najčešće su se igrali na školice. Kredom se nacrtaju polja. Igrač stane izvan polja i baca kamenčić najprije u polje 1, zatim skakuće redom po poljima. Kad pogriješi preuzima slijedeći igrač. Pobjednik je onaj tko prvi prođe cijelu školicu.
Filip Poljak - OŠ Ivana Mažuranića, Han, 1.a razred – tekst - Igra na franja
Nekad davno se igralo na franja. Bilo je deset malih franja i jedna velika franja. Iskopale bi se dvije rupice u zemlji i onda bi se prvo bacala velika franja u tu rupicu. Svaki igrač je gađao veliku franju s malom franjom. Tko više puta pogodi veliku franju taj dobiva sve franje i on je pobjednik.
Lana Jelović - OŠ Ivana Mažuranića, Han, 1.a razred – crtež - Igra na franja i Igranje na graničara
Manuela - OŠ Ivana Mažuranića, Han, 1.a razred - crtež i tekst - Franje
Franje su staklene kuglice kojima su pogađali iskopane rupice u zemlji. Zatim iz rupe se pogađalo u kuglicu drugog igrača.
Borna Efendić - OŠ Ivana Mažuranića, Han, 4. razred – crtež - Preskakanje konopa i školica
Josip Runje - OŠ Ivana Mažuranića, Han, 4. razred – crtež - Šah
Matej Moro - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 4. razred - tekst i crtež - Stare igre
Dvije igre mojih roditelja su bile igra laštrke (gumi) i franja (špekule). Prvu igru igrali su tako da bi dvoje djece držalo gumu oko gležnja, a treće bi preskakalo i pjevalo. Ako bi pogriješilo bili bi zamijenjeno. Kod druge igre djeca bi napravila dvije rupe, franju bi gurali od jedne do druge i brojilo bi se po pet punata. Bile su staklene i u šarenim bojama.
Anamarija Maleš - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 4. razred – tekst - Stare igre - Ploje
Mama i tata su mi pričali da su u djetinjstvu igrali igru ploje. Igra ploje igra se tako što jedan od igrača baci jedan plosnat kamen i taj kamen je cilj. U igri može sudjelovati od dva pa nadalje igrača. Može se igrati u parovima. Igra se tako što svaki igrač / par ima po jednu ploju. Tko ploju baci bliže cilju osvaja poen. Može se igrati dokle god hoćete. Moji mama i tata i dan danas na Gljevu igraju ploje i vrate se u djetinjstvo.
Mateo i David Bilić (Iva Bilić), Turjaci, (video zapis 44 sekunde) - Igra na balota
Tina Mravak - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 4. razred – tekst - Stare igre
Mama je meni pričala da su se oni puno igrali laštrka. Za tu igru trebali su tri člana. Dva su trebala držati laštrk i napraviti kao neku prepreku, a taj treći morao je proći bez da takne laštrk. To su bila pravila igre. Moja dva brata i ja smo to nekad igrali. To je meni jako zanimljiva igra. Ako vi to isto probate igrati jako će vam se svidjeti.
Dora Jagnjić - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 4. razred – tekst - starinske igre
Djetinjstvena igra moje mame bila je da naprave jedan krug s kredom, raspodijele ga na više dijelova, na sredinu stave štap i zavrte ga. Na koga štap padne taj ostalu djecu gađa štapom.
Igrali su i na školice. Naprave se brojevi od jedan do deset i tko prvi dođe do kraja dobije neku stvarčicu ili čokoladu. Uvijek su u igri sve dijelili da ne bude svađe i tako su se moja mama i njeni prijatelji zabavljali igrajući školice.
I najviše su bacali u slamu i tko prvi nađe on je glavni u toj igri. Svaki dan je bio drugi glavni da se ne krenu svađati.
Najzanimljivija igra im je bila kucati ljudima na vrata da im daju slatkiša ili novaca. Ponekad bi čak i bježali da im bude zanimljivije.
Mirna Čačija - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 4. razred - tekst - Igre mog djetinjstva
Ja sam odlučila pitati mamu i tatu što su oni igrali dok su bili mali.
Mama mi je rekla da je laštrik igrala za tri osobe. Dvije osobe drže laštrik, a jedna osoba preskače preko laštrika. Ako pogriješi ulazi jedna osoba koja ga je držala. Uglavnom se redate.
Pikule su igra moga tate. Iskopate rupu u zemlji, ubacite pikulu i pogađate. Tko ubaci više pikula u rupu pobjeđuje. Meni se ove igre puno sviđaju čak smo sestra i ja probale igrati.
Lucija Poljak - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 4. razred – tekst - Igra franja ili pikula
Sada ću vam opisati kako su se stari ljudi igrali u prošlosti . Bila je jedna igra imenom ''Franje''. To su male kuglice u raznim bojama i različitim veličinama. Iskopala bi se rupa u zemlji. Pokraj rupe bi bila velika franja koja bi se pogađala malim franjama. Tko prvi pogodi dobije poen više, ali kasnije se ne dobivaju poeni i tek na kraju se opet dobije poen više. Može biti ukupno deset franja u igri. Tko izgubi, svaki mu igrač mora dati, reći baš ružan izazov. Tako su se stari ljudi igrali. Ova mi se igra jako svidjela.
Sara Bilobrk - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 4. razred - tekst - Stare igre
U stare dane , djeca nisu imala mobitele, računala, TV i sl. Pričala mi je baka da kad je ona bila mala igrala se na roje. To je igra u kojoj su trebali imati svak po jedan kamen, te se taj kamen baci, a ovaj se ulovi. Nešto slično žongliranju. Mama mi je pričala da su oni radili skok u dalj, kućicu od drva. Mama je rekla da su oni radili festival, te da su pjevali sa svojim točkama. Tata mi je rekao da su se oni igrali kukale (skrivača), laštrika. Oni kad su bili mali dobijali bi lonce od moje bake i radili bi skrovište od grana i kuhali bi tu. Mislim da je život bez mobitela bio ljepši.
Nina Bilobrk - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 4. razred – crtež - Mlin
Anita Fani Tendžera - OŠ Ivana Mažuranića, Han - plakat - Igra iz djetinjstva moje mame ''Izbiva''
Igra Izbiva - Prvi dio igre započeo bi okupljanjem djece oko lopte. Svi bi rukama dodirivali loptu i uzvikivali: ''Neka tuče, neka bije!'' Svako dijete dobilo bi svoje novo ime kao Visibaba, Pčela, Livada i još mnogo toga. Prozvano dijete uzima loptu i udara drugo dijete. Ako dijete ne uspije uhvatiti loptu i primi udarac u tijelo skuplja tako bodove za izlazak vani.
Ovdje možemo vidjeti kako jedno od djece udara svog protivnika i cilju da ga izbaci iz igre.
U ovom zadnjem dijelu igre jedno od djece uspjelo je udarcem lopte izbaciti ostalu djecu i tako ostvarilo pobjedu u igri „ IZBIVA“.
33. Mia Balajić - OŠ Ivana Mažuranića, Han – crtež - Odanje na štapin
Anđelina Petričević - OŠ Ivana Mažuranića, Han – tekst - Igre prabakinog djetinjstva
Kada je moja prabaka Pavica bila mala nisu svi imali mnogo novaca stoga su tražili predmete u prirodi od kojih su smišljali mnoge igre. Moja prabaka jako voli pričati priče, a po najviše priče iz svog djetinjstva. Mnogo mi je igara ispričala jednog ponedjeljka kada sam došla kod nje . Tu je bilo mnogo zabavnih igara koje ću sad zapisati. Samo nastavite čitati.
Moja je baka igrala igru ROJA. Uglavnom su se igrali sa kamenjima. Zato se ova igra igra na taj način da skupiš deset kamenčića i svatko uzme puno takvih i bacaš ih, ali dok su u zraku moraš ih što brže uhvatiti. Svatko ima svoj red, a tko je uhvatio više kamenja taj je pobijedio.
Postoji i igra BARA. Ona se igra tako da netko nekome ukrade kapu ili šudar i tada ju gura nogom. Vlasnik kape ili šudara mora uhvatiti tu osobu koja ju gura.
Ima i igra Slipac. Ta igra je slična kao i igra Slijepi miš. Kad netko zaklopi oči i traži ostale.
Zujavica je zanimljiva igra. Netko stavi ruku iza leđa, a ostali udaraju tu ruku. Onaj tko drži ruku mora pogoditi tko ga je udario.
To su sve igre koje mi je ispričala. Sve ove igre su jako lijepe iako su svi bili siromašni. Lijepo su se igrali i uvijek bi našli zabavu.
Leonarda Vidan - OŠ Ante Starčevića, Dicmo - 6.a razred – pjesma - Igre mog djetinjstva
Elektronički svijet je zavladao,
A svijet izmišljenih likova nestao.
Sve naše sretne maštarije padaju u zaborav,
Postaju još starije.
A ja se sjećam kad sam bila mala
I elektronika nas još nije srela,
Bila su to stara dobra vremena.
Uvijek sam se kao mala
Igrala vješala.
Taj mali lik bježao je od morskih pasa,
A naše ga je znanje tjeralo i dovelo do spasa.
Tu je još bio i laštrik…
Skakanju preko njega nije bilo kraja,
Dao je našem djetinjstvu posebnog sjaja.
Lopovi i policajci bili su glavni hit.
Da lopovi budemo, morali smo starije moliti
Jer su uvijek lopovi htjeli biti,
Zato što su policajce mučili zakoni i okovi.
Bila je tu i jedna ledena baba,
Lovila je sve oko sebe
I morao si paziti da ne zaledi baš tebe.
Ali, sad je drugačije vrijeme
I o tehnologiji su sve teme.
Mašta se sakrila duboko,
od nje je ostalo tek sjeme
koje proklija s vremena na vrijeme.
Sara Murat - OŠ Ante Starčevića, Dicmo - 6.a razred – tekst - Igre mog djetinjstva
Prije nego što je tehnika zavladala svijetom, djeca su bila veselija, maštovitija, komunikativnija.
Danas su igrališta i livade prazne, povezani smo mobitelima i računalima, žicom.
Djeco, zastanite na trenutak i razmislite o svom djetinjstvu. Imamo samo jedno djetinjstvo i trebamo ga iskoristiti do kraja. Ono treba biti sretnoi obogaćeno igrom jer ćemo brzo odrasti i neće više biti vremena za igru.
Zastanimo na trenutak i sjetimo se veselih dječjih igara koje ne smiju pasti u zaborav.
Dok su dječaci igrali nogomet, djevojčice su od malih nogu bile vrsne slastičarke. Radile su izvrsne torte od blata s raznovrsnim prirodnim dodatcima. Ponosno su roditeljima posluživale svoje slastice uz popodnevnu kavu.
Dan bi se polako primicao kraju, a djeca puna energije, planirala bi sljedeću igru. Sa svih strana virile su vesele dječje glave, igralo se grupa grupu traži. Ni jedan nam kutak nije bio nepoznat, u svakome smo se sakrivali.
Kad bi pala noć, bilo bi vrijeme za igru lovice. Selom je odzvanjao bezbrižni dječji smijeh. Nerijetko smo se plačući vraćali kućama jer bi roditelji zaključili da je vrijeme za spavanje. Nama se nije rastajalo.
Umorni bi klonuli u krevete i tonući u san, razmišljali o igrama koje ćemo igrati sljedećeg dana.
Možda će to biti ledena baba, igra skrivača, Crna Marica, laštrik…
Sve ove igre, i još mnoge druge, obogatile su život generacijama. Nemojmo dozvoliti da padnu u zaborav. Čuvajmo ih za budućnost.
Lana Jelović - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 1.a razred - audio zapis 6 sekundi - Igre mog djetinjstva
Manuela Vitić - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 1.a razred - audio zapis 15 sekundi - Igre mog djetinjstva - djed i baka
Mario Čačija - OŠ Ivana Mažuranića, Han - 1.a razred - audio zapis 26 sekundi - Igre mog djetinjstva - djed i baka
« natrag
|
.jpg)
.jpg)
 (189x112).jpg)
