Perinka Milanović Trapo-Rina, pjeva, pleše, putuje26.10.'18
Naša sljedeća sagovornica je Rina, članica Udruge za očuvanje baštine Cetinskog kraja, koja sve svoje bogatstvo vidi u svojoj djeci...
MOLIM VAS DA NAM SE UKRATKO PREDSTAVITE - POSAO, OBITELJ, ONO ŠTO JE OBILJEŽILO VAŠ ŽIVOT…
Zovem se Perinka Milanović - Trapo, umirovljenica sam godinu dana. Mirovina je, naravno, jako mala. Ja sam, doduše, imala i malo radnog staža pa mi je zbog toga mirovina mala, ali kad smo zdravi sve drugo je dobro. Imam svoju obitelj - supruga, četvoro djece i 12 unuka koji su nam svima izvor sreće i radosti. To mi je najveće bogatstvo.
KOLIKO DUGO STE U MIROVINI?
Kao što sam i rekla, u staračku mirovinu sam otišla prije godinu dana. Nije ona nešto velika, ali me isto raduje.
KAKO ISPUNJAVATE SVOJE UMIROVLJENIČKE DANE? BAVITE LI SE NEKIM AKTIVNOSTIMA - ZBOR, SPORT, UDRUGE…?
Pa, ja sam odlučila da ove svoje umirovljeničke dane iskoristim što bolje. Priključila sam sa Udruzi za očuvanje baštine Cetinske krajine. Tu pjevam, plešem i radim sve ono što treba. Gostujemo u drugim KUD-ovima, putujemo i sve u svemu, to je korisno iskorišteno vrijeme. Dugo sam razmišljala što sa sobom, a onda nam je fra Josip Soldo predložio da osnujemo Udrugu i da sačuvamo svoje narodno blago. Ja sam od osnutka član Udruge i lijepo nam je svima. Putujemo, nema gdje nismo bili, na toliko mjesta da to ne mogu niti opisati. Prošli smo cijelu Hrvatsku, gostovali u inozemstvu, ma svugdje. Kada putujemo na naše nastupe, to je jedan poseban osjećaj, to se treba doživjeti jer kada se prepričava nikada to nije kao pravi doživljaj. Mi vam pjevamo, pričamo viceve, molimo se i sve što spada u našu dob i druženje. Sada imamo i omladine pa moramo pripaziti i na njih.
JESTE LI AKTIVNI U ULOZI BAKA-SERVISA?
Jesam, u ulozi bake servisa sam jako aktivna. Još uvijek se dobro osjećam, pa Bože moj, šta ne bi pomogla svojoj djeci. Kod sebe, u kući, imam četvero unučadi od sina, imam u dvije kćeri po troje i u jedne dvoje. Kći koja živi u Njemačkoj ima sina koji se rodio sa sedam mjeseci, ima cerebralnu paralizu i ne hoda. I onda je baka morala u Njemačku da ga čuva, idem kad god treba samo da pomognem da stane na svoje noge. Uz velike vježbe nadam se da će i prohodati, radimo na jačanju mišićne mase. On je tako bistar i pametan i nadamo se da će uspjeti.
ŠTO VAM NEDOSTAJE U STARIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI? ŠTO BISTE VOLJELI RADITI, A NE RADITE? ZBOG ČEGA NE MOŽETE?
Voljela bih da se više krećem jer sam prije par godina pala i slomila dvanaesti kralježak. Kada sam pala dva dana sam bila kući, nisam išla kod doktora, ali onda je bilo još gore pa sam morala. Kad sad odvrnem film dobro sam i prošla. Zadovoljna sam da sam na svojim nogama i da nekome treba pomoć rado bih pomogla. Još mi u životu fali i vozačka dozvola, npr. kada idemo na probe koje su udaljene, a niti jedna od žena ne vozi. Imali smo u Udruzi jednog našega barbu koji je uvijek pričao šale, uvijek ga se na putovanjima prisjetimo, on nam isto fali.
KADA BI VAM BILA POTREBNA POMOĆ ZBOG BOLESTI ILI NEČEG SLIČNOG BISTE LI PRIHVATILI POMOĆ U KUĆI?
Naravno da bih, ja sam bez nekih predrasuda prema tim institucijama.
ŠTO MISLITE O SMJEŠTAJU U STARAČKI DOM?
Kada bude potreba i za to sam. Naravno, domovi su skupi pa ako se bude imalo od čega ja bih pristala bez problema. Ne bih željela po stare dane biti na teret djeci.
ŠTO JE PO VAMA NAJVAŽNIJE ZA KVALITETAN ŽIVOT U ZRELIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI?
Više aktivnosti u obliku šetnje, laganih vježbi… Mirovine su takve kakve jesu, kada platiš režije imaš ono što ti ostane. Kada si skroman sve je uredu.
IMATE LI PREPORUKE ZA OSOBE STARIJE ŽIVOTNE DOBI?
Ako ih tko nema uzdržavati i brinuti se o njima, ja bih im preporučila da idu u starački dom, ukoliko mogu, naravno.
SMATRATE LI DA VI IMATE KVALITETAN ŽIVOT I ZBOG ČEGA?
Da, imam familiju, normalno živimo, komuniciramo, imam dvanaestoro unučadi i to mi je najveće bogatstvo.
Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić
« natrag
|