Rada Gluić volonterka u svakoj prilici

30.10.'15

Volonterka koju predstavljamo volontira u udruzi koja je specifična u svom djelovanju i bazirana je na naše oboljele sugrađane iako sama ne boluje od nikakvih bolesti, ali kako o sama kaže nikada ne znaš kada si ti na redu. Volontira ona i u drugim organizacijama pa ima šta i podijeliti s nama.

KRATKO SE PREDSTAVITE:

Zovem se Rada Gluić, umirovljenica, supruga majka i baka. Imam troje djece i dva unuka. Volonter sam u Klubu žena liječenih na dojci, kao i u Planinarskoj udruzi „Svilaja“, a ponekad i u izviđačkom odredu „Malin“.

OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE:

Najčešće volontiram u Klubu žena, bez obzira na to što sama nisam oboljela, tamo sam pronašla sebe, jer nikada ne znaš u ovim vremenima tko je sljedeći na redu kod te nesretne bolesti. Svakodnevno smo svjedoci da sve više oboljelih ima i među mladom populacijom. Volontiram koliko mi prilike dozvoljavaju, volim se družiti u Klubu sa ženama kada jedna drugu bodrimo, padne i pjesma, šala, mislim da nas na neki način to sve liječi. A volontiram od kada postoji Klub, to će brzo biti deset godina.

KAKO VOLONTIRANJE UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONAZOR:

Pa ja smatram da svoje slobodno vrijeme mogu najbolje iskoristiti tako da pomognem drugima. To pozitivno utječe na mene i sve oko mene. Jednom sam izlazila iz bolnice i vidim jednu gospođu kako se muči obući mantil. U njenom pogledu sam čitala potrebu za pomoći. Stala sam pored nje i pomogla joj.  Ta sitnica koju sam ja napravila njoj je puno pomogla i na kraju mi je rekla da se tu mučila više od pola sata i nitko joj nije pomogao. Smatram da trebamo gledati oko sebe, vidjeti ljude potrebite i pomoći im, isto tako ja sam osoba koja ne može imati dva komada nečega a da drugi nema niti jedan, ja ću podijeliti jer smatram da svi trebamo imati.

KAKO NA VAŠE VOLONTIRANJE GLEDA VAŠA OBITELJ, PRIJATELJI, KOLEGE I OKOLINA:

Obitelj me podržava, a većinom se družim sa takvim ljudima koji vole pomoći drugima. Tako stvaramo širi krug ljudi i prijatelja i idemo zajedno jer je zajedno puno lakše.

MOŽETE LI SA NAMA PODJELITI NEKU ZANIMLJIVU VOLONTERSKU AKTIVNOST ILI ANEGDOTU:

Kada smo sa Šimom Strikomanom snimali milenijsku fotografiju na splitskoj Rivi. Tad smo se susreli s toliko žena da vam ja to opisat ne mogu. Malo druženja, razmjena iskustava i dobiješ vjetar u leđa. Meni se ponekad čini da mnogi ne razumiju zašto ja volontiram baš u Klubu žena, ali ja nakon ovih deset godina što sam tamo mogu reći da su me one toliko osnažile da se ja danas ne bojim suočiti s nikakvim problemom.

IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIM LJUDIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU:

Da, svakako. Mladi čovjek ako u ranoj mladosti nauči da dijeli i pomaže drugima sutra kada bude odrasla osoba drugačije će živjeti. Imati će više prijatelja, socijalnih kontakata, steći će bolje komunikacijske vještina nego kada stoji sam. Kroz volontiranje se stvaraju i nove prilike, jer osim što korisno radim mi se i družimo.

JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIMA I ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI:

Pa svima bih rekla da sve svoje slobodno vrijeme koje imaju da podjele sa drugima koji su potrebiti. Smatram da će im se dvostruko isplatiti.

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić

« natrag